Pisac ove knjige, Alber Kami je vec sredinom dvadesetog vijeka uocio jedan od najvecih problema danasnjice. Vec tad vidi oko sebe ljude otudjene jedne od drugih i naslucuje propadanje porodice i drustva. Svoj vidjenje drustva oblicio je u knjizi „Stranac“. Likovi u ovoj knjizi su popunto otudjeni jedni od drugih. Njihovi zivoti se odvijaju uvijek po istim shemama svaki dan je isti kao prethodni. Predstavnik ovakog tipa ljudi je zena automat koju Merso sretne u restoranu. Merso vidi nju kao sto mi vidimo njega i ljude oko njega. Sve se dogadja kao da je unaprijed isprogramirano ali niko od tih ljudi ne analizira sam sebe i svoje ponashanje Merso ne razmislja o tome kako on zivi niti niko oko njega. Svi su navikli na kolotecinu i boje se bilo kakvih promjena. Ma koliko nesrecni bili ljudi ne zele promjene. Stari Salamano mrzi svog psa, taj pas ga podsjeca koliko je i sam jadan i los a takodje ga podsjeca na jednolicnost njegovog zivota, ali on je izgubljen kada tog istog psa izgubi. Tek tad gubi potpuno smisao o zivota. Merco tkodje ne zeli promijene kada mu sef ponudi premestaju u Pariz, on se tome nimalo ne raduje. Smatra da covijek nema izbora i ne odlucuje o tome dali ce biti sretan ili ne. Stoga se on prepusta sudbini cini mu se da ce njegov zivot biti isti ni dje god on bio.